Cilj mi je bio demistifikacija i edukacija. Iako se nalazimo u 21 stoljeću ljudi kod nas još uvijek imaju problema sa progonima vještica. Jedni razlog tome je sveprisutno ne znanje koje je uzrok svih čemera. Ayurveda s kod nas prikazivala na krajnje mističan naćin kroz različite organizacije s istoka često puta vezane i optuživane za sektaštvo. Njezina przentacija je bila krajnje neprikladna i neistinita te se je prikazivala kroz prizmu ograničenja vlastitih interesa.
Ayurveda nije religija, sekta, vegetarijanstvo ili bilo koja druga stvar ograničavajućeg karaktera. Njezin prijevod oznaćava sveprisutnu filozofiju života i sveg onog što je vezano za život, neobojano nikavim oblicima ograničenja. Ona jest nauk koji se studira i kao takav jest priznat i od strane SZO (svjetske zrdavstvene organizacije). Iako u istinu to priznanje joj niti ne „podiže“ niti „spušta“ vrijednost koju nosi u sebi. Ona je najstariji medicinski spis nepisan ljudskom rukom već dobiven od Svevišnje Sveprisutnosti koju u većini slućajeva naziva Bog kroz viziju vedskih vidioca. Na isti naćin je znanje o lječenju „knalizirala“ Sveta Hildegarda. Takovo znanje je vjećno i neovisno o priznanju neke institucije. Nažalost mi se lovimo za iluzorne materijalističke vrijednosti koje traju od danas do sutra. Za ayurvedu se kaže da je vjećna, neuništiva i nepromjenjiva i da da vrijedi u svim vremenima, dimenzijama i svjetovima, upravo zati jer je Dah života ili Božja Riječ.