Prirodna medicina, principi i pristup

Prirodna medicina  temelji se na principima naturopatije, vjerujući kako poremećaji i bolest nije ništa drugo, nego neravnoteža. Svojim pristupom i metodama pokušava vratiti tijelo u stanje prirodne ravnoteže. Kako bi u tome uspjela, koristi slijedeće pristupe:

• promjena prehrane koja alkalizira i remineralizira fizičko tijelo. Alkalizacija ne mora samo nastati krivim unošenjem hrane i njenih kombinacije, već i emocije koje nisu pravilno procesuirane, odnosno ako su potisnute, prekomjerno izražene ili neizražene mogu stvarati toskikaciju uma, a samim time i fizičku kiselost. Tuga, ljutnja, ljubomora, nemogućnost oprosta i otpuštanja prošlosti vrlo su moćni mehanizmu u efikasnom disbalansiranju tijela prema poremećajima i bolesti
• detoksikacija osnovni je temelj u kojem pomažemo prirodnim precosima samoizlječenja
• oporavak crijevne sluznice i flore . Makroorganizmi u debelom crijevu, tzv. dobre bakterije odgovorne su za pravilan rad obrambenog sustava tijela. Loša hrana i emocije uništavaju prirodne obrambene mogućnosti
• podrška funkcionalnosti sustava organa i žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem
• promjena životnog stila i navika. Logično je za zaključiti kako za pravilnu uspostavu zdravlja nije važna samo fizička dimenzija, odnosno fizičko tijelo, već i sve navike u životu pojedinca. Sve one navike koje ne podržavaju zdravlje i koje su doprinijele narušavanju zdravlja treba mijenjati jer samo sve spomenuto, uz usklađenje sa životnim navikama, može doprinijeti zdravlju i dugoročnoj prevenciji
• preparati prirodne medicine. Preparati prirodne medicine ne moraju baš uvijek značiti unošenje ljekovitih sredstava jer po principima prirodnih medicina naš glavni lijek je hrana. Hipokrat je rekao neka hrana bude tvoj lijek i lijek tvoja hrana. Kada se radi o preparatima prirodne medicine, može se raditi o maslu, koloidnom srebru, biljnim pripravcima, itd.

U smislu prirodne medicine ključno je na uzročnoj razini, bila to fizička ili neka druga, promjeniti tijek poremećaja i bolesti. Naše tijelo možemo zamisliti kao akvarij, tjelesne tekućine (krv, limfa) kao vodu, a naše stanice kao ribice u akvariju.
Zdravlje ribica direktno ovisi o kvaliteti vode. Za svoje zdravlje ili bolest logično je da smo i mi ključ problema. Čovjek je u neprestalnoj interakciji s prirodom, te se mijenja iz sekunde u sekundu. Sve ono oko nas, sve što unosimo u tijelo ili preko sustava osjeta (oči,vid, sluh, njuh, okus i opip), ima utjecaj na nas. Pitanje je samo koliko naš sustav može kompenzirati i na taj način održavati unutranju ravnotežu. Kad je utjecaj prevelik, padamo u neravnotežu koja stvara poremećaje i bolest.