Integrativna medicina

Pojam Integrativna medicina uključuje ideju integriranja klasičnih medicinskih postupaka s jednom ili više cjelovitih medicina, kao i ideju integracije dvije ili više cjelovitih (holističkih) medicinskih sustava. Hoće li će se u postupku odlučiti za jedan ili drugi pristup, ovisi o želji osobe i njezinom stanju.

Integrativno holistički pristup u medicini  temelji se na činjenici da se čovjek sastoji od Duha, uma i tijela. Naime, sve holističke medicine drže kako se čovjek sastoji od energije. Sve drevne civilizacije govore o istoj energiji, ali različitog imena. Vedska civilizacija govori o energiji kao prani. Tibetanska civilizacija ju naziva ga llama. Kineska tradicija je naziva chi. Japanska tradicija ju naziva ki. Stara egipastka tradicija je naziva nous. Grčka tradicija - pneuma, Hipokrat - unutrašnja toplina. Wilhem Reich ju je nazvao orgonskom energijom,

Ayurveda, Siddha, Tibetanska medicina i TCM (Tradicionalna Kineska Medicina), temelje se na teoriji o pet elemenata. Akupunktura slijedi teoriju i praksu stimulacije vitalnih točaka, djelujući na energiju (chi) koja cirkulira u energetskom sustavu čovjeka. Stimulacija energetskih sjecišta na tijelu poznata je u Ayurvedi i Siddha medicini. Homeopatija govori o vitalnoj sili koja je glavna i odgovorna za zdravlje čovjeka.

Pet elemenata u ayurvedi,  prostor, zrak, vatra, voda i zemlja temeljni su elementi, ne samo čovjeka, već i cijelog Svemira. Od najsuptilnijeg elemenata prostora sukcesijom nastaju drugi manje suptilni, sve do elemenata koje možemo vidjeti i opipati poput vatre, vode i zemlje, a koja predstavlja krajni  stadij materijalizacije energije elemenata.

Materija je isto tako energija, što već odavno fizika zna i tvrdi. Kvatna fizika je otišla korak dalje, pa se sva njena otkrića i tvrdnje mogu povezati s metafizičkim tumačenjima svijeta, Svemira i čovjeka. Uzevši u obzir kvantne tvrdnje i teoriju holograma, još dodatno možemo dobiti uvid i potvrdu energetske povezanosti svih elemenata u nematerijalnom i materijalnom Svemiru. Možemo to nazvati makrokozmos u mikrokozmosu i obrnuto.

S obzirom na to da se čovjek sastoji od vidljive (tijelo) i nevidljive energije (mentalno-emotivna razina) logično je zaključiti kako dimenzijama zdravlja rukovodi uzročna razina poremećaja koja se uvijek događa na suptilnim razinama. Nešto što je uzrok jest u slijedu "materijalizacije" uvijek ispred, uvijek suptilnijeg elementa od slijedećeg u nizu.

Samo fizičke traume, odnosno mehaničke povrede "uzročne" su na fizičkoj razini. S obzirom da zapadna, moderna medicina  isključivo smatra i priznaje samo fizičke uzroke poremećaja i bolesti,  ima izvanredan uspjeh u rješavaju problema koji su uzročni upravo na fizičkoj razini. Na sve ostalo što potpada u druga područja, moderna medicina ima slab uspjeh. To je već poznato i u statistikama, te se kaže da urgentna medicina jedina ima jako velik postotak uspješnosti. Za ostale bolesti moderna medicina koristi sredstva koja djeluju simptomatološki, samim time potiskujući, te dugoročno stvarajući još veće poremećaje.

Danas sve više postoje slučajevi poput, primjerice, "svi nalazi su u redu, ali se čovjek ne osjeća dobro" ili "uspkos svim raspoloživim fizičkim sredstvima problem opstaje i dalje". Uništavanje viška sluzi antibioticima ili  uništavanja gljivica antibioticima u većini su se slučajeva pokazali upravo suprotnog učinka. Sve što ima predznak "kronično" je ponekad lako rješivo samo  promjenom prehrane. Upravo zbog te činjenice danas kao nikada ranije postoji potreba integracije između medicina, korištenja komplementarnih medicina, te njihova integracija kao jedinstvenog sredstva u rješavanju uzročnih poremećaja. Moderan svijet već je odavno, polako i sugurno krenuo u tom smjeru.